Home | Video 1 | Video 2 | Video 3 | Video 4 | Video 5 | Video 6 | Video 7 | Video 8 | Komentari 

VECERAS 20.03.2010. SMO SLAVILI 10 GODINA RODJENJA BOSANSKE MUZICKE GRUPE

NOSTALGIJA

KOJA DJELUJE U BERGENU - NORVESKA

u sastavu: 

Mesa Softic, Rizah Mutic, Ifeta Baftijarevic, Dunja Jugo, Mirso Gusic, Emir Redzic, Diana Krilic, Maja Zubovic


Linkovi on MG Nostalgija: 

http://www.mg-nostalgija.com/   |   https://nb-no.facebook.com/MG.Nostalgija


Komentari


GODIŠNJICE, sustižu

Pojam godišnjice bi se mogao definisati, u ovoj našoj raskorak (egzil) situaciji, kao npr u jato sakupljene godine koje su se i ljeti i zimi, u mislima, ili u avionima, selile do Bosne te se opet vraćale do Norveške, i obrnuto. U tim seobama su mnoge dobre ili zle godine iza nas ostale i otišle da se ne vrate. Ali, su tu i tamo, u dosuđenom nam prostoru i vremenu, ostavile dublje ili pliće tragove, u kojima će se tražiti zbunjene balkanske generacije koje po zakonima prirode iza nas dolaze.

Odavno se nisam javljao za našu, bez kurtoazije, glasovitu Bosansku poštu, nešto zbog previše ličnih obaveza, a ponešto i zbog neusklađenog reda značajnih događaja u mom gradu između čak sedam brda (na kojima se nađe raznoraznih vidika što dopiru i do svestranih daljina i prostranih horizonata), ali ovaj povod javljanju se nije mogao preskočiti, niti zaobići, zbog svojih dimenzija. Naime, malo čudo sevdah institucije, poniklo usljed, i u sred bergenskih kiša, a nazvano MG Nostalgija, slavi okrugao jubilej (ovo MG moglo bi značiti i «mega», ali ipak znači skromno, ali zasluženo ponosno, «muzička grupa» i to mješovita, kao što smo i svi mi iz muško-ženskih mješovitih brakova). Nije šala, kod nas, kod kojih se sve raspadne odmah pošto se osnuje, Nostalgija iz Bergena iskočila iz tog šupljeg pravila i održala se okruglih 10 (deset) godina, te je ovih proljetnih dana slavila tu svoju bronzano-srebrno-zlatnu godišnjicu braka sa sevdah umjetnošću. Nije šala ni toliko izdržati u braku i zato moramo, onako iskreno, sa naklonom, da ČESTITAMO. Da ih sve redom pofalimo, ne prefalimo, a i malo iskritikujemo. Naime, iako je grupi tek deset godina, znači maloljetna je i nejma pravo glasa, ipak se njen glas podaleko čuje, a bogami i plaho odjekuje. To dobro znaju ušne školjke i srca koja su ih slušala, ALI, velika je šteta što se bar nešto od tih njihovih izvedbi nije i snimilo te ostavilo za uspomenu, i naslijeđe, onoj pomenutoj zbunjenoj generaciji koja iza nas dolazi. Naime, kad neko pjeva i poput Zaima Imamovića i poput Himze Polovine i još sa dva srca, kao što Rizo Mutić to radi, onda je zbilja šteta da se to i ne ovjekovječi, a vrijeme će sigurno pokazati kako se prava umjetnost ne može izlizati, ni potrošiti. Nisu to šega pjesme kao «tajtavrlje, vrtavrlje, op-a, vrlje vrtavrlje, taj tavrlje» već su to antologijske sevdah pjesme poput «Hanke», «Đule», «Emine» i drugih cvjetova iz bosanske baštine. (Nadam se da imam pravo na ovo moje skromno subjektivno mišljenje iako nisam naš uzoriti sevdah novinar Vehid Gunić, niti neki stručnjak u toj struci.)

Helem, da dalje ne pametujem, toga je uvijek previše, već da vam pobrojim i serviram jasne novinaraske informacije oko pomenutog jubilarnog slavlja između sedam brda.

Dakle, 20.03. 2010. u 20.00 u BIKS-u (bergenskom internacionalnom kultrurnom centru) (Kong Oscars gate 15) MG Notalgija glasovito, bučno i veselo proslavila 10-ti rođendan sa svojim prijteljima i gostima. Mješovito. Pola-pola. Pola Bosanaca (i Hercegovaca) pola Norvežana, a bilo je i ostalih začina, kao i onih kojima to nacionalno ne znači ništa. Specijalni gost bogatog programa bio je hor Lyderhorn, specijalan i po brojnosti (pola sale su napunili), a čuven po svojim humanitarnim aktivnostima. Ovom prigodom gosti specijalci su baš onako horski počastili ne mali broj prisutnih duša sa raznoglasnim pjesmama iz Palestine, Jermenije, Cube, (kao i iz BiH i Norveške) koje su uvezene, i bez problema prešle sve granične prelaze, kao što dobre pjesme i rade, upakovane u duše i dušnike članova hora po povratku sa njihovih brojnih humanitarnih puteva oko svijeta.

Sam slavljenik, Nostalgija, je pripremila masivno bogat program sa muzikom iz naše BiH, sa Balkana, i još šire. Muzika bez granica, kao i sama bosanska duša, oslobođena iz Ifetinih, Majinih, Dianinih, Dunjinih i Rizinih glasnica, kao i Mešinih, Emirovih i Mirsinih instrumenata, poput onog duha iz Aladinove lampe probuđena, pa sve merakli želje ispunjava, kobiva. Prvo je Omer-beg na kuli sjedio, pa je Snijeg pao na behar i na voće, te Moj dilbere odvede do Jovano, Jovanke, a zatim je zadrmao i razdrmao par setova makedonske i srpske muzike.

Ali ništa ipak ne pali vatromete u bosanskim venama kao Hanka iz Rizina dva srca.

Pjevalo se dugo i iz duše: Kad ja pođoh na Bentbašu, te vrele romske pjesme, a završilo maestralno zajedničkom pjesmom, Lyderhorna i Nostalgije: Sae Roma, babo, babo, ...

Možda nije nevažna ni džaba kahva, ni veselo sijelo poslije programa (uz hranu i piće pod stolovima, možda je neko svratio i zbog toga).
Uglavnom, na proslavama GODIŠNJICA koje nas sustižu i redaju se poput sijedih izmaglica oko sve tanjih frizura, nije nipošto nedostajalo druženja. A vala i ne treba nam još, dok smo živi, ta nestašica. Meni na dušu nek bude primjedba što Nostalgija nije imala nijednog rođendanskog bosanskog gosta, iako je, tu i tamo, koliko znam, bilo poziva i dogovora. SRETNA svima kojekakva nostalgična godišnjica.

E.T. (alijas Enes Topalović, knjizevnik iz Bergena - Norway) >> www.snovi.org